Film: American sniper

Snajperist (American Sniper), r. Clint Eastwood, SAD, 2014.

American-Sniper-Poster1
U svojedobnom novinskom interviewu govoreći o imageu tvrdog momka i desničara koji ga s manjim ili većim intenzitetom prati tijekom čitave glumačke pa i redateljske karijere, Clint Eastwood je, prethodno ustvrdivši da nitko ne razumije da je on zapravo feminist, zasluge za spomenutu javnu predodžbu o sebi pripisao kultnim ulogama koje je ostvario na početku karijere. Naime, osim glavne uloge u tijekom prve polovine 60-ih kultnoj TV-seriji “Neštavljena koža”, njegov su glumački habitus obilježile role Bezimenog u glasovitoj “dolarskoj trilogiji” Sergija Leonea, u vesternima kakvi su “Objesite ih visoko” Teda Posta te “Šerif u New Yorku” i “Dvije mule za sestru Saru” Dona Siegela te u ratnim filmovima “U orlovskom gnijezdu” i “Kellyjevi heroji” Briana G. Huttona. U svima njima, kao i u svom redateljskom prvijencu “Jeza u noći”, Eastwood je tumačio šutljive, grube i vrlo učinkovite momke koji odlučno i energično djelovanje uvijek pretpostavljaju razgovorima i možebitnom izmjenjivanju nježnosti.

A kad je 1971. godine uslijedio Siegelov antologijski i za onodobne standarde izrazito mizantropski i nasilan krimić “Prljavi Harry”, zbog kojeg je glasovita kritičarka Pauline Kael glumca proglasila fašistom, pojednostavnjena i prilično pogrešna predodžba o Eastwoodu kao arogantnom, tvrdom, beskompromisnom i nasilju sklonom momku lakom na okidaču bila je zacementirana. U stvarnosti, Eastwood unatoč jasnoj naklonosti republikancima prema kojima je često i dosta kritičan, te unatoč svjetonazoru koji ispoljava u nekim svojim filmovima, baš i ne odgovara predodžbama o desničarima jer je u privatnom životu vegetarijanac koji otvoreno osuđuje i prezire svako nasilje. Imagea desničarske ikone Clinton Eastwood Jr. se nije uspio osloboditi ni sjedanjem u redateljski stolac. U sasvim pristojno režiranim i žanrovski korektnim no dometom ograničenim naslovima iz 1970-ih, primjerice spomenutoj “Jezi u noći” te filmovima “Kazna na planini Eiger” i “Veliki izazov”, Eastwood se doimao kao solidan ali ne osobito zanimljiv redatelj, da bi jasne naznake njegovog autorskog potencijala postale razvidne u alegorijskim vesternima “Nepoznati zaštitnik” i “Odmetnik Josey Wales”. Ipak, tek će efektne posvete znamenitom vesternu “Shane” i legendarnom nezavisnjaku Johnu Hustonu filmovima “Blijedi jahač” i “Bijeli lovac, crno srce” skrenuti znatniju pozornost na njega kao redatelja. Nakon što je nagrađivanom biografskom glazbenom dramom “Bird” ponudio intrigantnu i vrlo uspjelu sliku kompleksne osobnosti glasovitog Charlieja “Birda” Parkera, najvećeg saksofonista svih vremena i jednog od najutjecajnijih glazbenika 20. stoljeća, Eastwood je snimio antologijski revizionistički vestern “Nepomirljivi”, fascinantnu epsku moralku biblijskih konotacija i jedan od najznačajnijih filmova posljednjih desetljeća.

12Kao učenik Dona Siegela i Sergia Leonea, Eastwood je od njih baštinio jasan autorski svjetonazor te konzistentan i prepoznatljiv redateljski stil. Tijekom karijere se okušavši i kao producent, shvatio je važnost ekonomične režije i precizne naracije, te uz izraženu sklonost određenim temama i karakterima protagonista razvio i osebujan autorski prosede. Premda je svojedobno izjavio da svaki novi film od redatelja zahtijeva zaseban stilski pristup, te da ne vjeruje da ga kao filmaša krasi stilska konzistentnost, Eastwood je djelima uvjerljivo demantirao svoje riječi. Svako njegovo ostvarenje obilježava promišljena vizualnost kojom stvara određeni, manje ili više sugestivan ugođaj, kojem doprinose i duge vožnje kamere, povremeno korištenje kamere iz ruke kao i uporaba ptičje perspektive te blizih i krupnih planova. Svime navedenim, pa čak i ponekim odveć grubo odrezanim kadrom, pojačavaju se željene dramske i emotivne tenzije, a upravo je emotivnost, uz sklonost humoru i autoironiji, ono čime nas je redatelj Eastwood ugodno iznenađivao tijekom protekla tri desetljeća.

U opisani autorski svjetonazor i redateljski prosede skladno se uklapa i njegovo najnovije ostvarenje, na istinitim događajima i memoarskoj knjizi “American Sniper: The Autobiography of the Most Lethal Sniper in U.S. Military History” Chrisa Kylea, Scotta McEwena i Jima DeFelicea temeljena žanrovski biografska ratna a idejno antiratna drama “Snajperist”, u vrijeme pisanja ovog teksta nominirana za 6 Oscara uključujući one za najbolji film, najuspjeliju glavnu mušku ulogu i najbolji adaptirani scenarij. Šteta što izvorni naslov filma nije doslovno i značenjski točnije preveden kao “Američki snajperist”, jer je puka imenica “snajperist” neutralna i ne posjeduje konotativnost izvornog naslova. Posrijedi je priča o Chrisu Kyleu, američkom vojnom snajperistu koji je tijekom karijere službeno ubio 160 a neslužbeno više od 250 ljudi, te koji se smatra najpoznatijim i najučinkovitijim vojnim snajperistom u američkoj povijesti. Njega izvrsno interpretira Bradley Cooper, čiji je Kyle tipičan lik kakve je u mladost tumačio sam Eastwood, u uvodu opisan šutljiv i odlučan tip škrt na riječima i nježnostima, ali učinkovit i posve predan poslu koji obavlja. Odmah na početku filma Eastwood i scenarist Jason Hall idu slikovito rečeno “izravno u glavu”, i Kylea zatječu u akciji u iračkoj Fallujahi, gdje s krova jedne zgrade nišani u bombom naoružanog dječaka i njegovu pretpostavljivo majku koji kako se čini planiraju napasti američke vojnike.

maxresdefault

Dok Chris sve više stišće okidač na snajperu, autori nas odvode u razdoblje njegova djetinjstva, u vrijeme dok su on i njegov mlađi brat Jeff odrastali uz strogog oca koji je dječacima objasnio da na svijetu postoje tri vrste ljudi: ovce, vukovi i psi ovčari. Dok su ovce plašljivi ljudi koji nisu sposobni skrbiti o sebi, vukovi su predatori koji snose odgovornost za sve zlo i loše na svijetu, a psi ovčari su osobe obdarene hrabrošću i agresivnošću zahvaljujući kojima preuzimaju ulogu zaštitnika ovaca. Navedene očeve riječi postat će Chrisova svojevrsna ideja vodilja kroz život i dakako film, pa će se on formirati u metaforičkog “psa ovčara” koji će najprije u tučnjavi zaštititi Jeffa, a naposljetku postati borac protiv također metaforičkih “vukova” koji ugrožavaju Ameriku i sve ono što ona predstavlja. Već je ovdje razvidna osnovna kontroverza Eastwoodova filma, ona o tome je li riječ o desničarskom zagovoru bespogovornog domoljublja i militarizma s apoteozom Domovine s velikim D i svega što ona simbolizira, ili je pak “Snajperist” antiratni ep čiji protagonist postaje ratovanjem opsjednut i PTSP-om obilježen čovjek koji kad se iz čak četiriju misija u Iraku vraća kući ne uspijeva pronaći svoj mir niti se skrasiti uz suprugu Tayu koju tumači Sienna Miller i njihovo dvoje djece koje ona sama podiže.

U skladu s profiliranjem spomenutog “istvudovskog” tipa protagonista, odnos Chrisa i Taye prikazan je s vrlo malo emotivnosti naznačene tek na početku njihove veze, a dramski je fokus na Chrisovim akcijama i likvidacijama u Iraku. Kao argument u prilog tezi da “Snajperist” s desničarskih stajališta afirmira domoljublje mogla bi se navesti scena dijaloga između Chrisa i Taye, u kojoj mu ona nakon njegova povratka iz jedne ture u Fallujahi prigovara zašto želi opet ići na bojište iako to ne mora, a on joj odgovara da je njegova dužnost zaštita njihova doma od neprijateljskog napada. No istina je ta da Chris sudjelovanjem u ratu postaje trajno traumatiziran čovjek koji se i u Americi trza na svaki neobičniji zvuk, čak i na zvukove televizijskog programa ili graju djece u igri, a tijekom jedne takve igre na dječjem rođendanu umalo zadavi zaigranog psa koji simulira napad na jednog dječaka. Točnije, “Snajperist” nudi realističan prikaz američkog sudjelovanja u ratu u Iraku, prikaz koji podrazumijeva i domoljublje i opravdanje djelovanja i postupaka američkih vojnika na terenu, ali i oslikavanje mračnog naličja tog djelovanja. To mračno naličje oličeno je u traumama, zategnutim obiteljskim odnosima, PTSP-u i agresivnosti, posredno i u razaranju američkog društva kroz destruiranje obitelji kao njegove mitske temeljne sastavnice, a važne su i riječi koje Chrisu uputi njegov brat Jeff prilikom njihova susreta u izmjeni smjena, a koje poprilici glase “jebeš ovaj rat”.

american-sniper3Eastwood ponekad nepotrebno poseže za predoslovnim kontrastima, pa je spomenutoj sekvenci s ubojstvom iračkog dječaka i njegove majke s početka kasnije kontrapunkitirana sekvenca u kojoj Chris u mislima moli drugog iračkog dječaka da odbaci ručni raketni bacač koji je zgrabio s namjerom napada na američku vojsku, da bi napokon odahnuo kad dječak uistinu odbaci oružje. Donekle se problematičnim doima i umetanje također vrlo sposobnog iračkog snajperista kao Chrisova pandana, no to je i inače problem s američkim ratnim filmovima u kojima neprijatelj u predominantnom broju slučajeva nije apstraktan odnosno sveden primjerice na narod kao takav, nego protivnička strana uvijek mora biti konkretno opredmećena u protagonistovu konkurentu kao plastičnom simbolu onih vukova iz priče Chrisova oca.

Umetanje iračkog snajperista u priču moguće je zamišljeno i u cilju postizanja veće dramske tenzije i svojevrsne narativne kohezije, no u tom je smislu izvrstan film “Narednik James” Kathryn Bigelow u kojem neprijatelj nema konkretan ljudski lik superiorniji novom Eastwoodovu ostvarenju. On nam s jedne strane poručuje da je rat takav kakav jest, nečovječan, bezdušan i zvjerski, kao i da sudjelovanje u njemu uništava ljude i obitelji te ponekad uključuje i ubijanje djece da bi se izbjegle veće žrtve u vlastitim redovima. No s druge strane prihvaća i razumije razloge i motive onih koji poput Chrisa Kylea u ratu odluče sudjelovati, bez obzira ležali ti razlozi i na početku i kasnije u domoljublju, ili pak u ratnim psihozama i počinjenim ubojstvima prouzročenoj nemogućnosti povratka u mirnodopske uvjete života i obiteljsku svakodnevicu. Napokon, suočen s olako izrečenim optužbama u američkim medijima da je desničarski militant, Eastwood je u svoju obranu rekao da “Snajperist” predstavlja “najveći iskaz njegovih antiratnih stavova”, koji se mogu iščitati i iz završnog natpisa da je Chris Kyle dan nakon onog u kojem ga ostavlja film ubijen od strane također veterana iračkog rata kojeg je podučavao streljaštvu. Jer, u prikazu sudjelovanja Amerikanaca u ratu u Iraku i posljedica tog sudjelovanja, u filmu nema ničeg ni lijepog ni romantičnog ni mitskog, ono se ne glorificira niti afirmira, već se realistički prikazuje onakvim kakvo jest, s pretpostavljivim idealističkim zaleđem ali i s brutalnim i tragičnim posljedicama, podjednako za pojedinca i za društvo.

3 thoughts on “Film: American sniper

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s