Igra oponašanja (The Imitation Game)

Priča o Enigmi, njemačkom stroju za šifriranje i dešifriranje tajnih poruka kojeg je pred kraj Prvog svjetskog rata konstruirao njemački inženjer Arthur Scherbius a čiji je sustav tijekom Drugog svjetskog rata uspjela probiti britanska tajna služba, točnije tim u kojem je ključnu ulogu odigrao matematičar, logičar i kriptograf Alan Turing, piscima i filmašima već dugo predstavlja očito prilično potentnu temu. Ugledni britanski dramatičar Hugh Whitemore tako se u kazališnom komadu Breaking the Code pozabavio likom i djelom Alana Turinga kojeg je na daskama odigrao Derek Jacobi, sjajan glumac koji je istu ulogu ponovio i u TV-adaptaciji Whitemoreova komada realiziranoj 1996. godine. Za popularnost čitave priče izuzetno je značajan roman Enigma Roberta Harrisa iz 1995. godine, ponešto slobodnija obrada storije o njemačkom stroju koju je u filmu Enigma 2001. godine ekranizirao Michael Apted, kojem se prigovaralo zbog proizvoljnosti i nepridržavanja povijesnih činjenica.

poster-imitation-game
No pričom o Enigmi pod naslovom Tajna Enigme još se 1979. godine pozabavio poljski filmaš Roman Wionczek, a Enigma je važan dio zapleta i kultnog filma Podmornica Wolfganga Petersena iz 1981. kao i filma U-571 Jonathana Mostowa iz 2000. godine. U romanu Cryptonomicon američki književnik Neal Stephenson dijelom koristi zaplet o Enigmi, no čini to vrlo površno i s također priličnim zanemarivanjem povijesnih fakata. U svim spomenutim djelima osim u komadu Hugha Whitemorea, lik i djelo Alana Turinga bili su posve zanemareni i izostavljeni. Razlozi tome leže u činjenici da je on sve do 2009. godine u britanskom društvu neslužbeno bio prešućivan, dijelom zbog posla kojim se bavio a koji je nužno bio obavijen velom tajne, a dijelom zbog njegove istospolne seksualne orijentacije koja je u britanskom društvu u ono vrijeme bila kriminalizirana te se držala sasvim neprihvatljivom i zazornom. Tek je 2009. godine tadašnji britanski premijer Gordon Brown pod pritiskom internetske kampanje u ime vlade izrazio službenu ispriku zbog načina na koji je Turing bio tretiran, da bi ga 2013. kraljica Elizabeta II i službeno rehabilitirala.

141201_r25834-1200

Režiju biografske triler-drame Igra oponašanja, temeljene na knjizi Alan Turing: The Enigma britanskog matematičara, pisca i gej-aktivista Andrewa Hodgesa, redateljski potpisuje Norvežanin Morten Tyldum, dominantno televizijski redatelj domaćim gledateljima najpoznatiji po vrlo dobrom trileru Lovci na glave, adaptaciji istoimenog romana Jøa Nesboa. Tyldum je redateljski pismen i vješt autor sposoban na ekran prenijeti najzanimljivije i najintrigantnije detalje proze koju ekranizira, te pritom ostati usredotočen na likove, njihove složene osobnosti i nerijetko još složenije međuodnose, zbog čega njegovi uspjeliji filmovi funkcioniraju i kao karakterne studije. Takav je slučaj i s adaptacijom Hodgesove knjige, biografije fokusirane na predočavanje kompleksnog Turingova karaktera, djela u kojem se, ako je suditi po Tyldumovu filmu, u cilju što učinkovitijeg oslikavanja njegove osobnosti ponešto i žrtvovalo, primjerice vjerodostojnost u prikazu sporednih likova kakav je onaj arogantnog i iracionalno destruktivnog zapovjednika Alastaira Dennistona (Charles Dance), u nedostatku konkretnijih antagonista – osim protoka vremena i rata kao takvog – pretvorenog u priručnog protagonistova protivnika.

the-imitation-game-the-machine
Kad 1951. godine u dom Alana Turinga (izvrsni i zasluženo za Oscara i Zlatni globus nominirani Benedict Cumberbatch) stigne policija, formalna istraga prijavljene provale dovest će do Turingova uhićenja zbog nemoralnog ponašanja, odnosno zbog krivičnog djela homoseksualnosti. Nepuna četvrt stoljeća ranije 15-godišnji Alan pohađao je školu u Buckingamshireu, a bio je plah i povučen tinejdžer izložen bullyingu, koji je u godinu dana starijem Christopheru Morcomu, također odličnom matematičaru, pronašao dobrog prijatelja s kojim je počeo otkrivati svijet kriptografije i pod nastavom komunicirati tajnim šiframa. Kad je 12 godina kasnije stigao na razgovor s Dennistonom, voditeljem Vladine škole za kodove i šifre u Bletchley Parku, Alan se već jako dobro snalazio u probijanju šifri i tajnih kodova, a nakon njihova razgovora i o Enigmi, koju prema Dennistonovim riječima nitko nije mogao probiti, stvorena je jezgra budućeg tima kojeg će proslaviti upravo Alanov rad. U tome će se timu naći i oštroumna Joan Clarke (odlična Keira Knightley, također nominirana za Oscara), s kojom će Alan postupno uspostaviti prisan odnos koji će dovesti i do lažnih zaruka, a u svom opsesivnom radu na konstruiranju uređaja za univerzalno probijanje šifri Turing će saveznika dobiti u šefu novoosnovane službe MI6 Stewartu Menziesu (Mark Strong).

Drugu adaptaciju Hodgesove knjige scenarist Graham Moore i redatelj Tyldum komponiraju kao dramaturški i režijski vrlo vješto i elegantno vođenu priču koja se odvija na tri vremenske razine, koje se skladno isprepleću. Istodobno genijalna i tragična osobnost neshvaćenog Alana Turinga predočena je u sugestivno režiranoj, izuzetno raspoloženo glumljenoj, dojmljivo ikonografski i scenografski rekonstruiranoj, vizualno estetiziranoj i dominantno pastelnim tonovima oslikanoj te očekivano intrigantnoj storiji čija dramaturgija otkucava poput preciznog sata, u kojoj je suspens povezan i s otkrivanjem izdajnika u vlastitim redovima, te koju nosi sjajan nastup Benedicta Cumberbatcha. On Turnigovu obilježenost i Aspergerovim sindromom ne koristi za preglumljivanja i samodopadne ekshibicije, nego za stvaranje slojevitog karaktera koji je u svojoj genijalnosti dojmljiv kao i u emotivnosti, ranjivosti i tragičnosti.

Autor teksta je Josip Grozdanić, filmski kritičar iz Zagreba.

Ko je kriv što se Edip zaljubio u svoju majku?

Jeste li se ikada zapitali šta bi se desilo sa Edipom da mu je proročica u Delfima rekla da će se zaljubiti u svoju sestru umesto u majku? Da li bi to promenilo tok istorije, ostavilo više ljudi u životu. I šta bi Frojdu poslužilo kao inspiracija za čitavu teoriju razvoja i formulaciju čuvenog Edipovog kompleksa? Postavlja se pitanje, u kojoj meri su ideje koje se prezentuju kao « proročanstva » ili sudbine, zapravo uticajne?

Giroust_Oedipus_at_ColonusMeđutim, ne moramo se služiti antičkim mitovima da bismo uvideli uticaj misli. Šta se dešava ako nekom komšinica gleda u šolju? Hoćete li poverovati ako vam kaže da će se vaš prvi brak raspasti pre druge godišnjice jer će, sada voljeni momak, postati šovinistička svinja koji će vas varati sa nekom plavušom? Priznajte sebi, da li biste mu malo zavirili u telefon to veče kad zaspi?

Mnogima će ovo verovatno zvučati neshvatljivo, nezrelo i smejaće se sa nevericom da postoje oni kojima se dan može oblikovati oko ovakvih formi predviđanja.
Iako danas postoje jasne naučne metode koje će svakog skeptika uveriti da je skoro nemoguće saznati budućnost i da su „proroci“ u stvari zreli za par roze pilulica od čika psihijatra, pitamo se šta se dešavalo u vremenima kada nauka nije bila razvijena kao danas? Kako su funkcionisali Stari Grci kada nije bilo mogućnosti naučne predikcije budućnosti, čak ni tako jednostavne kao što je vremenska prognoza? Neizvesnost i neznanje o tome šta će se dešavati u ljudima je uvek budila anksioznost, oćenjanje nelagode i treme. Ipak, potreba za izvesnošću i predvidljivošću je bila ista kao i sad.

Tada su glavne uloge preuzimale proročice. Vratimo se u Tebu, Stara Grčka. Naslednik čuvene dinastije, sada kralj Laj, oženjen po lepoti čuvenoj Jokastom, već dugo sa njom nema dece. Da bi dobio odgovor na pitanje hoće li ih imati, obraća se proročištu. Ono što je čuo potpuno ga je obeshrabrilo – dete će se roditi, ali će doneti velike nevolje. Ono će biti njegov ubica, nakon čega će oženiti sopstvenu majku.

Zabrinut, Laj poče izbegavati ženu. Međutim, Jokastina želja za detetom je bila prevelika. Ona ga je jedno veče napila, proveli su noć zajedno, nakon čega je kraljica ostala trudna. Kada se dete rodilo, Laj mu je probušio pete i naredio da ga bace. Međutim, sluga se sažalio i umesno da baci dete u šume divljim zverima dao ga je drugoj porodici. Dete su nazvali Edip. Iako je on kasnije izarastao u snažnog i mudrog mladića, njegovo poreklo je I dalje bilo nerazjašnjeno, što je veoma mučilo mladog Edipa. Uputio se u Delfe u potrazi za odgovorom. Kada mu je tamo saopštena njegova sudbina da će ubiti svog oca i oženiti majku, rešio je da ostavi sve i počne lutati svetom, ne bi li bio dalje od svih, smatrajući time da im neće predstavljati pretnju. Međutim na putu je naišao na grupu ljudi koje je napao jer je shvatio da su pljačkaši ubivši pritom jednog od njih, ne znajući ko je to. A bio je to njegov otac, Laj.

Lutajući tako stigao je u Tebu. Grad je tada zadesila strašna muka – grozno čudovište Sfinga sedela je na steni na izlasku iz grada tražeći od svakog prolaznika da reši njenu zagonetku. Ko kod nije uspevao, bio je ubijen. Nagrada za onog ko bude znao tačan odgovor bila je kraljičina ruka. Edip je prolazeći tuda sreo Sfingu, tačno odgovorio na njeno pitanje i automatski postao novi kralj – muž svoje majke.

aedipus_1

U ovom poznatom mitu, na više mesta se ogleda uticaj koji naša uverenja o tome sta će se desiti imaju na naše ponašanje i misli. Par reči proročice sa reputacijom bilo je dovoljno da jedan kralj počne izbegavati ženu, a kada dobije dete bude spreman da ga baci. Da li se Edip slučajno zaljubio u ženu koja po godinama odgovara njegovoj majci, a ne u neku mladu devojku i da li je ona pristala da se uda za njega samo zbog toga što mu je bila dodeljena kao nagrada ili se pritom zaljubila u njega i rodila sa nim četvoro dece jer je na nju nesvesno uticalo proročanstvo po kom će se udati za svog sina? Fenomen koji se ovde oslikava u psihologiji se naziva Samoispunjujućim proročanstvom.

Misli i uverenja koje imamo mogu da dovedu do toga da se drugi ljudi ponašaju upravo u skladu sa njima, što će rezultirati potvrdom naše polazne pretpostavke. Ipak, ovo nije samo obrazac za tumačenje antičkih mitova. Evo primera. Devojku prevari momak i oni raskinu. Ona tada “shvata” kako su svi muškarci neverni i prevrtljivi. Nakon određenog vremena, nalazi novog momka, koji se jako zaljubljuje u nju i nema nameru da vara. Nakon izvesnog vremena ona se ipak počinje prisećati kako je izigrana prošli put kad je bila zaljubljena i da bi sprečila da opet bude povređena, počinje ga proveravti, ispitivati gde je bio, sa kim… Vremenom, njeno ponašanje prevazilazi i granice njegovog strpljenja i on je ostavlja. Ona je tada ubeđena da ju je ostavio zbog neke druge sa kojom ju je varao i potvrđuje svoju početnu pretpostavku kako ni jedan muškarac nije sposoban da bude veran. Šta mislite, kako će teći njena sledeća veza uz takav obrazac mišljenja? Uviđate li slučnu cirkularnost i u mitu o Edipu – on napada i ubija potpuno nepoznatog čoveka iako mu je prorečeno da će ubiti oca, ne ženi mladu devojku, već prihvata kraljičinu ruku iako mu je rečeno da će oženiti svoju majku.

Oedipus

Samoostvarujuća proročanstva su vrlo zanimljiv fenomen koji može biti veoma uticajan na svakodnevni život ukoliko nismo upoznati sa njim. Kada sledeći put u horoskopu pročitate da će vam danas biti loš dan, pre nego što se potpuno obeshrabrite, setite se koliko snažan uticaj imaju vaša očekivanja.

Autorka: Darija Petrović

Izvor: Kultiviši se!