Svet odraslih je jedno veliko sranje. Svet odraslih je bojno polje na kom rikošetiraju sujete, gde pucaju nesigurnosti, gde se repetiraju greške a geleri povređenih srca lete na sve strane. Svet odraslih je jedno ratiše na kom se od ega i zla gine, ratište na kom ni najspremniji nikada nisu dovoljno spremni. Svet odraslih je rat. Rat u kome je nažalost sve dozvoljno.
Prelomni trenutak kada iz dečjeg sveta prelazimo u svet odraslih je onaj kada prestanemo da se bojimo demona ispod naših kreveta i počnemo da se bojimo onih demona u ljudskim dušama. To je momenat kada naši vlastiti roditelji nesvesno postaju janjičari naše nevinosti uvodeći nas u svet odraslih. Majke nam govore da čuvamo čaše od zlih ljudi da nam ne bi sipali drogu u piće, a niko nam ne govori da ti zli ljudi češće žele da sipaju otrove u srca. Ne prezamo više od babaroga ispod…
View original post 397 more words