Moraću jednom da ozbiljno popričam sa nekim o ovome.
Pre neki dan čujem ponovo onu izreku „star si onoliko koliko se osećaš“, pa počnem da razmišljam koliko bih ja sebi godina dao. Komšija je moje godište, to jest, imamo po 39 godina. A ja njega vidim starijim barem nekih 10 godina (po izgledu). Inače, sebi bih dao nekih 25-28 najviše, i to ne po izgledu, već po onome kako razmišljam, kako se ponekad ponašam i sličnim stvarima.
Nekako svako malo pomislim „šta ću biti kad porastem“, ili se radujem kao mali dečak kad vidim da dolazi neki dobar film u bioskope. Smišljeno se branim od nekih društvenih dogmi, pokušavam da, kad god mogu, ne plivam sa strujom. Nekad sebi zaličim na Mikija Manojlovića (ne po izgledu) iz Mi nismo anđeli („Nikad kravata, nikad stalni posao“). I stvarno, kravatu sam jedini put nosio na svom venčanju, a posao koji sam najduže radio je bio 10 godina (dobro, tu sam malkice omanuo).
Volim da odem do knjižare i da onda satima listam knjige, još bolje ako naletim na neke pijace sa starim knjigama, antikvitetima, ukrasima i sličnim džidžabidžama. San mi je da nabavim onu kacigu iz filma Gladijator, a može i mač, zašto da ne? Imam kolekciju od neki h 4000 stripova, dosta njih su još oni koje sam kupio ili dobio kada sam bio klinac.
Svog sina vidim više kao mlađeg druga, a on mi kaže da sam baš cool tata. Pogotovu kad ponekad odigramo FIFU na PS-u. Mada se to retko dešava, nisam baš neki gejmer. Ali zato odemo na igralište i šutiramo loptu, ponekad i tenis odigramo. Ćerka mi kaže kako su joj neke drugarice iz škole rekle da sam baš cool i lep.
Supruga? Supruga se nervira samo zato što često nosim majice i džins. Naravno, majice moraju da imaju neku „poruku“ i, ruku na srce, stvarno više odgovaraju nekome od 25. Pa je jednom u dva-tri meseca obradujem i odvedem na večeru, ali se tada „skockam“ i obučem prikladno svojim godinama. Šta god to tačno značilo…
I znate šta? Sviđa mi se ovako. Stvarno je tačno da je čovek star onoliko koliko se oseća. Možda nisam onaj pravi Petar Pan, već više Petar koji je tek prekoračio adolescenciju, ali dok ide ovako, voleću svoju Zemlju Nedođiju i one koje sam pustio u nju.
Pa opet…
Mislim da je ok fora levitirati izmedju „ovoga“ i „onoga“, jedino što društvene dogme i postulati nekada rikošetiraju previše i nepotrebno, ljudi pričaju takođe previše i nepotrebno, a to može sve da poljulja tu ravnotežu, što se mene tiče thumbs up, ako ste vi srećni, supruga, deca i ti, ja tu ne bi’ ništa dir’o 😉
Sviđa mi seLiked by 1 person
Ma naravno da se te društvene dogme moraju poštovati. Moja strategija je da pokušavam da idem nekom linijom manjeg otpora, to jest, da ne odrastem previše. 😉
Sviđa mi seLiked by 1 person
to, to, to, na to sam i mislio 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se