Film: Mommy

Mama (Mommy), r. Xavier Dolan, Kanada, 2014.

65a314507251fa1887a8e926dbe200d3
Psihološka egzistencijalna drama Mama, koja je na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu s Godardovim filmskim eksperimentom Zbogom jeziku podijelila Nagradu žirija, najzrelije je i u cjelini najuspjelije ostvarenje u dosadašnjoj karijeri kanadskog scenarista i redatelja Xaviera Dolana. Daroviti filmaš koji ima tek 25 godina svoj je prvi film, razumljivo mladenački pretencioznu egzistencijalnu art-dramu Ubio sam majku na Zagrebačkom filmskom festivalu 2009. godine nagrađenu Zlatnim kolicima za najbolji igrani film, režirao kao 19-godišnjak. Uslijedile su znatno zrelije, smirenije i zaokruženije Izmišljene ljubavi, modernistička humorna romantična drama u kojoj je bio razvidan Dolanov izvedbeni i idejni napredak te u kojoj se on predstavio kao vješt tvorac zanimljivih i suptilno iznijansiranih karaktera koji se u vrlo sugestivnoj i atmosferičnoj režiji često oslanja na humor te određeni ludizam i nepredvidljivost, podjednako u postupcima svojih likova kao i u vlastitim redateljskim i kompozicijskim rješenjima. Daljnje sazrijevanje nekadašnje kanadske filmske i televizijske dječje zvijezde uslijedilo je u romantičnoj drami U svakom slučaju Laurence, kanskom Queer palmom i u programu Izvjestan pogled nagradom za najbolju glumicu Suzanne Clément 2012. ovjenčanom storijom o piscu i učitelju koji djevojci prizna da se osjeća ženom zarobljenom u muškom tijelu, te od nje zatraži potporu u realiziranju promjene spola.

Predodžbe o Dolanu kao promišljenom, senzibilnom i queer-tematici intenzivno posvećenom autoru sklonom liričnosti i u određenoj mjeri nenametljivoj meditativnosti, koji sukladno svojim godinama sazrijeva i razvija se sa svakim novim filmom, potvrdile su se u dojmljivoj egzistencijalnoj psihološkoj drami s elementima trilera Tom na farmi, ostvarenju u Veneciji 2013. ovjenčanom nagradom FIPRESCI koje imponira slojevitom, suptilnom i značenjski bogatom pričom o mladiću iz naslova koji nakon smrti svog dečka stiže na farmu njegove obitelji. Tu će Tom upoznati njegovu majku, posesivnu ženu koja ne zna za sinovu seksualnu orijentaciju ili se s njom svjesno odbija suočiti, i starijeg brata sklonog nasilnim ispadima kojima prikriva vlastite seksualne sklonosti od kojih bježi, te zajedno s njima i pokojnikovom navodnom djevojkom Sarah formirati intrigantnim međuodnosima i psihopatologijom obilježen svojevrsni romantično-posesivni četverokut u kojem je ono što vidimo podjednako važno kao i ono što tek naslućujemo u suspregnutim kretnjama, pogledima, položajima tijela, pristajanjima na poniženja ili naizgled neočekivanim odlukama.

mommy-cannes-2014-2

U ukratko opisanom Dolanovu autorskom kontekstu Mama je film koji na određeni način zaokružuje priču o kompleksnom odnosu sina i majke, započetu redateljevim prvijencem Ubio sam majku a zaključenu djelom kojem bi naslov mogao glasiti i Ubio sam sebe. Dok je zategnuta i problematična relacija majke i sina u redateljevu debitantskom djelu bila predočena iz vizure buntovnog i neprilagođenog momka, ovdje je taj momak onaj o kojem detalje doznajemo iz dominantne vizure također brojnim problemima obilježene i ne sasvim zrele, ali ipak dovoljno racionalne te prema sebi i svojoj krnjoj obitelji realne sredovječne majke koju izvrsno tumači Anne Dorval, kao i Suzanne Clément Dolanova praktički stalna suradnica koja je majku utjelovila i u njegovu prvom filmu. U filmu u kojem se priča odvija u nedalekoj budućnosti, nedugo nakon što je 2015. u Kanadi usvojen zakon prema kojem roditelji problematičnu djecu dosta lako mogu predati na skrb državnim institucijama, središnja protagonistica je sredovječna Diane Després znakovitog nadimka Die.

Ona je energična udovica te istovremeno i privlačna i donekle gruba i vulgarna žena koja kao da si odbija priznati da ju godine stižu, koja se ne odijeva i ne ponaša u skladu s njima, a čak je i vlastitom sinu Steveu spremna slagati o svojoj dobi, iako zna da će ju on smjesta uhvatiti u laži. Diane preživljava obavljanjem slabo plaćenog posla čistačice i jedva spaja kraj s krajem, i zadnje što joj treba jest da joj na skrb opet bude povjeren 15-godišnji Steve, koji je u popravnom domu izazvao požar u kojem je ozbiljno ozljeđen jedan štićenik. Steve pati od ADHD-a, poremećaja koncentracije praćenog hiperaktivnošću i ponekad agresivnošću, i njegovo je stanje teško držati pod nadzorom, u što će se ubrzo uvjeriti i Diane. No on je i vrlo senzibilan tinejdžer koji ponajviše traži ljubav i prihvaćanje, a koje će osim kod majke – u odnosu prema kojoj su primjetne i jasne naznake incesta – pokušati potražiti i kod susjede Kyle, privlačne žene koja po svemu sudeći krije neku tajnu o kojoj nikad ne doznajemo ništa detaljnije, i koja svaku priliku koristi da umjesto sa suprugom i djetetom vrijeme provodi s Diane i Steveom. Kad Kyla počne Steveu držati instrukcije u njegovu domu, on će prema njoj iskazati nezgrapne i neartikulirane seksualne nagone, na što će ona u podudarnosti s naslućivanim tamnim naličjem reagirati iznenađujuće agresivno i gotovo ubilački.

Iznimno sugestivna režija, naglašena atmosferičnost s često poetičnim kadrovima i vizurama za koje je zaslužna nenametljivo ali dojmljivo estetizirana fotografija Andréa Turpina (Naša majka), impresivno postupno i suptilno psihološko profiliranje karakterno složenih i vrlo intrigantnih likova, sjajan rad s glumcima koji daju svoje maksimume te inteligentno prepuštanje gledateljima da sami donose zaključke o viđenom vrline su sjajnog filma koji zavrjeđuje najtopliju preporuku.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s