Ponosan sam na svoje ožiljke,
oni me prate svuda,
poznaju me najbolje na svetu.
Peku me ponekad,
a ja ih pomilujem,
gledam,
kako su isti, godinama,
tu su uz mene,
verni kao psi,
da me podsete
kako je bilo vredno dobiti ih.
Greju me u tami,
podsećaju me kako
sam uprkos njima,
a možda baš upravo zbog njih,
uspeo,
svima u inat, svima u prkos,
dokazao sam sebi
da jači sam.
Prate te, prepoznaju, peku… a možda i popričate ponekad?
Sviđa mi seSviđa mi se