Prkos

Ponosan sam na svoje ožiljke,

oni me prate svuda,

poznaju me najbolje na svetu.

Peku me ponekad,

a ja ih pomilujem,

gledam,

kako su isti, godinama,

tu su uz mene,

verni kao psi,

da me podsete

kako je bilo vredno dobiti ih.

Greju me u tami,

podsećaju me kako

sam uprkos njima,

a možda baš upravo zbog njih,

uspeo,

svima u inat, svima u prkos,

dokazao sam sebi

da jači sam.

One thought on “Prkos

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s