Ljubav u knjižari

Kada je reč o romantičnim komedijama ili dramama volimo da nam glumci budu simpatični, a zaplet ni previše složen ni sasvim poznat i već ustanovljen kao opšte mesto, i naravno, ništa bez srećnog kraja. Ipak, pored mnogih stvari koje volimo u tim pitkim i rekli bi neki „boza“ filmovima, ima i onog nečeg što bi određene moglo svrstati u potkategoriju koju bismo nazvali – samo za ljubitelje knjiga.
Baš iz tog razloga odabrali smo filmove u kojima knjižare nisu samo ambijenti i deo scenografije već važan učesnik u radnji…

1. Notting Hill (1999)

Nekoliko ključnih scena u ovom filmu odvija se upravo u knjižari. Iako ovo nije klasična knjižara već ona specijalizovana za putovanja i turizam, da je drugačije, zar bi Julia Roberts tamo ikada svratila?

2. You’ve Got Mail (1998)

Iz vremena kada su lanci knjižara bili doživljavani kao krvožedni vuci koji napadaju sirote male knjižare i uništavaju svojim kapitalom i neznanjem sve pred sobom. Da li danas živimo u svetu boljem ili gorem od onoga koji je prikazan u ovom klasiku romantike i zaljubljenika u knjige…

3. The Ninth Gate (1999)

Jedina stvar koja je uzbudljivija od knjižare u filmu, za ljubitelje knjiga svakako je mnogo privatnih biblioteka sa retkim primercima, i jednom knjigom koju je možda pisao baš nečastivi lično!

4. Hugo (2011)

Knjižara u ovom filmu je pravi zlatni standard i verovatno vrhunac vizije knjižare ili stare biblioteke iz žanra naučna fantastika. Za sve one koji nikada nisu odrasli i koji još uvek veruju u magičnu moć knjiga ovo je sjajan film.

5. When Harry Met Sally (1989)

Samo u slučaju da ste ovaj film gledali više od pet puta znaćete da se i u njemu pojavljuje neka knjižara i neke knjige. Kadrovi odabrani za snimanje odlično se uklapaju u skrivenu poruku, naročito deo sa selfhelp psihologijom!

6. Before Sunset (2004)

Ovo je jedinstveni trenutak u savremenoj kinematograiji gde se pojavljuje legendarna knjižara u Parizu pod nazivom Shakespeare and Company.

7. The Big Sleep (1946)

Vreme je za filmske klasike, a ima li boljih od onih sa Bogartom? Kada biblioteka postane uvod za filmski trejler iz te davne posleratne 1946. i naravno kada ima direktne veze sa sjajnim romanom po kojem je urađen i film.

8. Manhattan (1979)

Ima nekoliko dobrih scena u knjižarama u ovom filmu, u nekima je centralna figura Woody Allen ali je čitav film rađen po uzoru na roman ispričan u prvom licu, o zgodama i nezgodama ljudi koji tragaju za ljubavlju, a to je univerzalna tema ma o kojoj umetnosti da govorimo.

http://www.citymagazine.rs

Čujete li glasove dok čitate?

Verovatno i vi čujete glasove u glavi dok čitate knjigu.

Profesorka psihologije Univerziteta u Njujorku Ruvane Vilhaue kaže da više od 80 odsto ljudi čuje unutrašnji glas dok nešto čitaju.

Neki čuju sopstveni glas, dok su drugi primetili da to mogu biti glasovi poznanika, članova porodice ili prijatelja, i da to zavisi od toga šta se čita.

“Mnogi ispitanici čuju unutrašne čitalačke glasove, koji često imaju karakteristike i kvalitete normalnog govora poput prepoznatljivog identiteta, pola, visine tona, da li su tihi ili glasni. Ovi glasovi su nekad identifikovani kao glasovi samih čitalaca, a nekada su to glasovi drugih ljudi”, napisala je profesorka Vilhauer.

“Čitalački glasovi” se smatraju osnovom za audio-verbalne halucinacije i mogu biti u vezi sa ljudskom sposobnošću da se “slikovito izražavaju”, u slučajevima gde se ne radi o odreženim mentalnim bolestima.

Dakle, ovo ne treba da vas brine.

Hercule Poirot, detektiv kojeg smo voleli

SLAVNA Agatha Christie za vrijeme svoje karijere stvorila je dva podjednako slavna detektiva – Herculea Poirota i gospođicu Marple.
image

Neobični belgijski detektiv koji više od svega cijeni fine manire, dobru hranu i lijepu odjeću brzo je pronašao put do srca brojnih čitatelja, a zahvaljujući načinu na koji ga je utjelovio odlični glumac David Suchet, za njim već desetljećima luduje i publika koja knjige Agathe Christie nikad nije pročitala.

Ovih 20 stvari trebao bi znati svaki obožavatelj detektiva koji slučajeve rješava uz pomoć “malih sivih stanica”:

1. Hercule Poirot prvi puta se pojavio u knjizi “The Mysterious Affair at Styles”, objavljenoj 1920. godine. 

2. Prve riječi koje je izgovorio u tom romanu uputio je svom vjernom prijatelju Hastingsu – “Mon ami, Hastings!”

3. Poirot se pojavio u 30 novela i preko 50 kratkih priča slavne Agathe Christie.

4. Njegovo ime spoj je imena dva fiktivna detektiva –  Herculea Popeaua (Marie Belloc Lowndes) i Monsieura Poireta (Frank Howel Evans).

5. Zašto je Belgijanac? U vrijeme kada ga je Christie stvarala, bilo je prirodno pokazati suosjećanje prema ljudima iz Belgije koju je okupirala Njemačka. 

6. Poirot je u Veliku Britaniju stigao kao izbjeglica, za vrijeme Prvog svjetskog rata.

7. Prije no što je postao privatni detektiv u Velikoj Britaniji, Poirot je bio policajac u Belgiji.

8. Poirot ima zelene oči, poput mačke, i crnu kosu. U starijim ju danima boji kod frizera.

9. Ovako ga je u romanu po prvi puta opisao Hastings: “Bio je visok jedva 162 cm, no držao se nevjerojatno dostojanstveno. Njegova glava bila je jajolika oblika  i uvijek ju je naginjao malo u stranu. Njegovi brkovi bili su kruti i vojnički. Čak i da je sve na njegovom licu bilo prekriveno, nos i vršci brkova bili bi vidljivi.”

10. Vječni samac Poirot ipak se strastveno zaljubio i to 2 puta. Prvi puta kao mladi policajac u Belgiji u (“The Chocolate Box”) u djevojku po imenu Vergine Mesnard. Ona mu je dala broš koji stalno nosi. Druga žena koja ga je privukla bila je kontesa Veru Rossakoff, glamurozna kradljivica nakita. Prvi put se susreću u kratkoj priči “The Double Clue”, a 4 godine kasnije u romanu “The Big Four”. Ona je jedan od rijetkih zločinaca kojoj je dozvolio da pobjegne.

11. Ovaj slavni detektiv obožava putovati, ali pati i od morske bolesti i od bolesti putovanja kad je u avionu. 

12. Televizijskoj publiku u ulozi Poirota najviše se svidio David Suchet, britanski glumac kojem je ova uloga obilježila karijeru. Genijalnog britanskog detektiva George je glumio punih 25 godina. Kad se prijavljivao za ulogu brat mu je rekao: “Ne bih tu ulogu štapom dirnuo na tvom mjestu. To uopće nisi ti.”

13. Kako bi pronašao pravi glas i naglasak za Poirota, David Suchet je satima preslušavao snimke s francuskih i belgijskih radio stanica.

14. U seriji Poirot živi u stanu kraj tržnice Smithfield u Charterhouseu u Londonu. Taj stan je jedan od najbolje očuvanih stanova uređenih u art-deco stilu. 

15. Detektiv Poirot i samoj je Agathi znao ići na živce. U šezdesetim godinama prošlog stoljeća izjavila je da je “bombastičan, zamoran i egocentričan mali čudak.”

16. Agatha Christie za života nije dozvoljavala da se na koricama njezinih romana pojavljuje crtež Herculea Poirota.

17. Posljednji roman u kojem se objavljuje poprilično je mračan i u njemu je legendarni detektiv ubojica i umire. Riječ je o romanu “Curtain: Poirot’s Last Case” objavljenom 1975. godine.

18. “Curtain: Poirot’s Last Case” Agatha Christie je napisala u ranim 40-im godinama prošlog stoljeća te čuvala preko 30 godina.

19. Svoje “posljednje riječi”, također je uputio Hastingsu – “Cher ami!”

20. Hercule Poirot je prvi izmišljeni detektiv čija je osmrtnica objavljena u “New York Timesu”.
image

http://www.index.hr

Drugi život knjiga

Iako je većina savremenog sveta daleko od onog starinskog čaja u pet, jedna umetnica dala je svoj doprinos povratku starih vrednosti. Cecilia Levy radi sa veoma osetljivim materijalima, tačnije papirom i to recikliranim iz starih knjiga i stripova koji umesto da se nađu na deponiji dobijaju novi život kao šoljice, bokali i činije…

Mnogi umetnici i dizajneri pronalaze inovativne načine da koriste stare materijale i predmete, a Cecilia Levy je strastveni čitalac i ljubitelj pisane reči pa je tako odlučila da onim papirima koji više ne mogu biti deo književne umetnosti podari novi život i transformiše ih u drugačije ali jednako lepe predmete od umetničkog značaja.

Od starih stripova i knjiga do sada je pravila skulpture, svetiljke i druge predmete a od nedavno Levy je počela da izrađuje i šoljice za čaj i kafu, činije za voće i druge sitnice koje bismo lako mogli da zamislimo kao deo porodičnog escajga nekog ljubitelja čitanja. Sve je, kako sama kaže, počelo još 2009. kada je više kao eksperiment pokušala da od konačnog propadanja sačuva listove jednog stripa, da bi potom usavršila svoju tehniku i nastavila da proširuje mogućnosti i vrste predmeta koje izrađuje od papira.

Pogledajte šta sve mogu vredne ruke jedne umetnice…

image

http://citymagazine.rs/clanak/cecilia-levy-servis-za-caj-od-starih-knjiga-i-stripova/attachment/6349151279234010247

Vavilonska kula

Predanje o Vavilonskoj kuli jedno je od najzanimljivijih u Starom zavetu. Nalazi se u „Knjizi postanja“, a predstavlja pomamu ljudske sujete i taštine. Najbolje bi bilo pročitati odlomak iz Biblije radi boljeg razumevanja, a korisnije smernice možete dobiti, za početak, ovde.

Vavilonska kula čest je motiv u flamanskom slikarstvu 16. i 17. veka zbog izuzetno snažne ekonomije zemalja Nizozemske tog vremena kada je, zahvaljujući berzi i pomorskim putevima, Antverpen, u kome je Piter Brojgel živeo i radio, odakle je posle prešao u Brisel, bio verzija današnjeg Njujorka ili Londona. Enormna količina novca slivala se u ruke bankara, pomoraca, trgovaca i plemstva tadašnjeg Antverpena.

Vavilonska kula nema pozitivno značenje na slikama majstora već više, umesto žanra mrtve prirode, takođe značajnog za kasnije holandsko (protestantsko) slikarstvo, jednu moralističku poruku. Ili je pak njena slika, kao u verziji Pitera Brojgela, istovremeni lament nad ljudskim rodom i slavljenje sposobnosti ljudi (na prve dve slike prikazane u ovom postu, koje je naslikao Piter Brojgel, strušnjaci su prepoznali sve tada postojeće mašine za izgradnju visokih zgrada koje mi danas zovemo „kranovi“. To je samo jedan od primera.).

Slike:
Piter Brojgel, 1563. (1, 2)
Nepoznati flamanski slikar, 1587. (3)
Tobias Verhaecht (4)
Lucas van Valckenborch, 1594. (5)
Marten van Valckenborch, 1600. (6)
Nepoznati slikar (7)
Nepoznati slikar (8)

https://anaarpartblog.wordpress.com/2016/03/02/vavilonska-kula-na-slikama-flamanskih-majstora/